LUCIANO VISINTIN (VERALDA) – Istrian, vino koje razbija okove prošlosti

Foto: Davor Šišović

Dragi prijatelji,

u sljedećih mjesec dana kompletan sadržaj bloga prelazi na novu internetsku stranicu – www.vinskeprice.com

Molim vas da memorirate adresu stranice!

Hvala na povjerenju,

Željko Garmaz

Vinske priče

zeljko.garmaz@gmail.com

+385916400527

Senzacionalno je zazvučala vijest iz Londona sredinom svibnja po kojoj je na prestižnom Decanterovom ocjenjivanju vino Istrian iz vinarije Veralda iz Brtonigle proglašeno "najboljim crvenim monosortnim vinom skupljim od 15 funti", a ugledni ocjenjivači su mu dodijelili fantastičnih 95 bodova i titulu "Platinum – Best in Show", što je ekvivalent nekadašnjem priznanju "International Trophy", kojeg su iz Hrvatske ranije zavrijedili tek Ivan Enjingi, Kutjevo d.d. i Zlatan Plenković. Moram priznati da je nakon prvotnog pozitivnog i euforičnog šoka, kojeg je ta vijest izazvala kod istinskih ljubitelja vina, vrlo brzo proradila poznata hrvatska zavist te da je na "domaćem terenu" Istrian postao meta za odstrjel. Zlobnici će reći – prava vrijednost Istriana su 82 boda i srebro koje je tom vinu dodijeljeno na Vinistri. No, to su već hrvatske priče koje nipošto ne smiju i ne trebaju umanjiti ponajveći istarski vinski uspjeh u povijesti sudjelovanja tamošnjih vina na najvećim svjetskim vinskim smotrama.

Luciano Visintin, inženjer građevine, dugogodišnji kapetan i vezni igrač lokalnog nogometnog kluba Brtonigla, kao i nekadašnji gitarist lokalnog benda ad hoc okupljenog za zabavljanje turista na hotelskim terasama, pokretač je priče o Istrianu na koju je izrazito ponosan i za koju je uvjeren da iz temelja mijenja priču o teranu.

• Istrianom sam dokazao da imamo vino koje ne mora nužno biti staro da bi bilo šampion. U prijevodu – Istrian je dokaz da smo usavršili sortu kojoj smo pristupili na način koji nije kopija tuđih odnosa prema drugim sortama. Ne smijemo usavršavati svoje sorte sa stvarima koje smo naučili na drugim vinima. Da je tome tako najbolje govori činjenica da je od drugih crvenih sorata nemoguće dobiti pobjedničko vino nepunih pet mjeseci nakon berbe. Usuđujem se reći da smo s ovom nagradom svijet crvenih vina bacili na koljena! Jer, nemoguće je sad ne uvažiti to što se dogodilo, a to je – ako hoćete nešto dobro, što je bez tanina i može odmah ići u promet, onda morate imati teran! Ja i dalje slušam foliranja da teran treba biti dvije godine u hrastovim bačvama te ovo ili ono, ali to je formula primjenjiva za Barolo, odnosno sortu nebbiolo, a ne za naš teran. Ova Decanterova nagrada Istrianu pokazuje da smo se ovakvim pristupom teranu oslobodili okova prošlosti te da ne postoji staro i mlado nego dobro i loše vino. Sad smo valjda svi shvatili koji je naš put, a bolji poticaj da je odabrani put ispravan od Decanterovih 95 bodova ne može biti, priča Luciano Visintin.

Cijela priča o Istrianu je dodatno zanimljivija kad se zna da je Luciano to vino na Vinistri i Decanteru prijavio kao refošk, kad o njemu govori, govori o teranu, a najsretniji bi bio kad bi naziv Istrian postao standardna odrednica za vrhunsku izvedbu terana.

• Vino smo i nazvali Istrian da skinemo sve farse oko imena sorte, to je samo politika! Mi priču moramo dignuti na regiju, bitna je Istra, a ne reklamirati sortu. Ako vam kažem Brunello di Montalcino, svi su čuli, a rijetki znaju da je to sorta sangiovese. Za sangiovese tko te pita, to ima cijeli svijet! A kad pročitaš Istrian, e – svatko u tom slučaju može otići na kartu i vidjeti gdje je to. Želio bih da se svaki teran u vrhunskoj izvedbi zove Istrian, dok bi se u kvalitetnoj izvedbi nazivao po nazivu sorte. Poput plavca malog koji se na poziciji Dingač zove – Dingač i svi to vino vezuju uz Pelješac, priča Luciano Visintin.

Druga velika zanimljivost u svezi s Istrianom je da je njegov glavni kreativac – Slovenac, i to poznati enolog Uroš Bolčina koji je svoj trag ostavio u poznatim vinarijam diljem svijeta, od Čilea, Mađarske, Portugala, Australije do – Vipave, gdje ga je Luciano i upoznao.

• Uroš i ja smo se prvi put uopće sreli prošle godine na Festivalu malvazije u Portorožu, gdje su bile izložene malvazije iz berbe 2014. godine. Kad sam drugi dan festivala došao na štand Vipave, zaintrigirali su me podaci koje sam na etiketi pročitao za njihovu malvaziju. Pisalo je da alkohola ima tek 10,5 posto alkohola, kiseline oko 6 i nešto, neprovrelog šećera 5 i prekrasne mirise... Na temelju svih tih podataka pomislio sam da ću kušati neku vodicu. Međutim, to je bilo najbolje vino koje sam u dva dana festivala u Portorožu popio. U razgovoru kojeg sam tada započeo s Urošem odmah se dalo naslutiti da bi mogli započeti neku suradnju. Tada se dogodilo da su Ukrajinci kupili Vipavu, njemu se novonastala situacija nije svidjela i u srpnju me nazvao i pitao može li doći kod mene raditi za stalno. Eto, to je to, sve ostalo je povijest!

Prema Lucianovim riječima Uroš je vrlo brzo došao u Brtoniglu obići vinograde, položaje, opremu, a "na prvu se zaljubio" u Veraldin pjenušac od terana. Bio je to kraj srpnja. Dakle, što je Uroš Bolčina uopće mogao tako revolucionarno napraviti doslovno nekoliko dana prije berbe da bi u konačnici napravili vino koje je na Decanterovom natjecanju sve oborilo s nogu.

• Možda je velika sreća bila i u tome što je berba 2015. godine bila dobra berba. Samo smo skinuli lišće kako bi dobili više jagodičarskih tonova. Teran ima tanku kožicu, a skidanjem lišća i većom izloženošću suncu ta kožica se malo zadebljala i dobilo se na strukturi. List smo skinuli sredinom kolovoza i dva mjeseca je grozd bio na suncu. Eto, iz mladog vinograda, zasađenog tek prije četiri godine, od strojno, a ne ručno pobranog grožđa sorte teran za mlado, tek pet mjeseci staro vino, dobili smo najveće moguće svjetsko priznanje.

Ako Istrian i nije u svom nastajanju proizvod nekih značajnih intervencija u vinogradu i podrumu, onda se za "orange light" malvaziju Ambra može reći da je promišljena i napravljena gotovo na eksperimentalnoj razini.

• Htjeli smo skinuti mane narančastih vina, a tu prije svega mislim na oksidativnost i visoka hlapiva i drvenost, i dobiti nešto prekrasno, sa 32 grama ekstrakta. To je vino koje u ustima traje minutu i pritom vas nimalo ne umara, lagano je, lepršavo, ono – TOP! Htjeli smo kroz vino dobiti grozd u ustima, a ne drvo, koje je ubijalo svaku sortnost. I tako smo dobili, vjerujem, prvo orange vino koje je uspjelo zadržati sortnost malvazije pa ga zato i zovemo – "orange light". Nismo koristili sumpor, ali jesmo suhi led, tako da nemamo onu oksidaciju kad počnu fermentirati. Ovi autohtoni kvasci rade puno više glicerola nego selekcionirani, tako da smo dobili vino sa 14,5 posto alkohola. Jako je bitno da smo barik otvorili i skinuli 5 milimetara i nismo ga više palili, samo smo ga prošli s parom da ubijemo bakterije. Tako nemamo vaniliju. Malvazija je ubila te tanine drveta i nije izmijenjena, dali smo joj samo duži vijek trajanja. Orange sam nazvao Ambra, i Ambra je za vinoljupce, a ne samo za one koji vole samo narančastu boju!

Premda je Istrian osvojio Decanter, a Ambra vinoljupce, Luciano, ipak, svojim favoritom vinarije Veralda ne smatra nijedno od ta dva vina. Najponosniji je na svoj rosé od terana!

• Bio sam pionir u Istri u proizvodnji roséa od terana kojeg sada svi rade, nitko više ne radi rosé od cabernet sauvignona. Znate, kad vas drugi počnu kopirati, to znači da radite nešto dobro!