Dječački
san Slavka Kalazića, trenutno bez konkurencije najpropulzivnijeg
slavonskog vinara, bio je otvoriti servis za popravak televizora.
Pripremao se za taj posao još kao srednjoškolac, a ljudi kojima je
trebala njegova pomoć već tada su mu u ruke povjeravali svoje
aparate. Naravno, u skladu s njegovom tadašnjom razinom znanja.
- To znači da tada nisam previše znao i dobivao sam na popravak kvarove koje sam mogao rješavati uz neko manje naprezanje. Kako sam sazrijevao, kvarovi su bivali sve teži. Ljudi su znali za moju posvećenost rješavanju problema, a bila im je poznata i moja deviza da nijedan aparat iz servisa ne može izaći vani neriješen! Zato su mi i donosili "niske lopte", u ruke sam zaprimao najkompliciranije greške i kvarove na popravak, a o nekima od njih sam morao i po dva dana samo razmišljati i dumati kako ih riješiti. Kad se danas sjetim tog tv servisa prije 27-28 godina ne mogu ne povući paralelu s vinarstvom u kojem sam intenzivno posljednjih desetak godina, priča Slavko svoju vinsku priču koja je u posljednje vrijeme doživjela strahovite promjene.
Naime,
Slavko Kalazić je uselio u svoju novu vinariju na izlazu iz Zmajevca
i konačno napustio onaj labirint gatora u Batini u kojima je desetak
godina u nevjerojatnim uvjetima uspio stvoriti neka antologijska
vina.
- Priču o tv servisu ne pričam slučajno, jer sam isti razvojni put prolazio i još uvijek prolazim s vinom. Kad sam krenuo i bio potpuni analfabeta, tada su i berbe bile jednostavnije i nisu bile toliko zahtjevne. Vina iz tih godina ne držim nekim svojim znanjem i umijećem nego darom prirode i šapatom u uho nekoga odozgo. Sad sam već 10 godina u toj priči i iskusniji sam i berbe su postale puno zahtjevnije i kompliciranije i teže i u biti se osjećam kao da sam još uvijek na početku. S tom razlikom što sad ne dobivam tako često šapat u uho nego se moram sam snalaziti. Nije mi nimalo jednostavnije...
Slavko,
koji je poznat po svojoj brutalnoj iskrenosti, voli reći da u
uvjetima stare vinarije nije imao mogućnosti branja dan za danom,
jer mu sustav fermentacije nije dopuštao jača opterećenja.
- Stoga smo često i po dva dana morali imati razmak u branju i onda, nužno, neko grožđe okasni, poberemo ga 15 dana kasnije nego li bi to htjeli, pretrpa se sladorom... Sad, u uvjetima supermoderne i odlično opremljene vinarije, to više neće biti moguće. Jedino ako mi se javi nostalgija za tim robusnim i jakim vinima i svjesno se odlučim na tako nešto možda ponovo budem napravio nekog alkoholnog kapitalca, priča Slavko i lagano se smijulji promatrajući svoj najnoviji mirisavi traminac iz 2015. godine, namijenjen prodaji u Kauflandu i Intersparu, koji je, vjerojatno, posljednji pokazatelj njegove teorije o zakašnjeloj berbi – vino ima visokih 16 posto alkohola koji se, ruku na srce, gotovo i ne osjete u ustima.
Za
razdoblje rada u staroj vinariji Slavko voli reći da je bilo –
umijeće mogućeg!
- Imali smo 66 kvadrata zatvorenog prostora i raditi takva vina u takvim uvjetima bio je pravi podvig. S novom vinarijom, pak, sve se mijenja. Prvo, dnevno ćemo moći ubrati i preraditi znatno veću količinu grožđa. Zašto je to bitno? Ako je neko grožđe zrelo, a sutra se sprema kiša, onda ćemo ga pobrati danas. I to 20 tona, što smo prije, kad nam je dnevni maksimum mogao biti tek 5-6 tona, mogli samo sanjati. Drugo, opremili smo se dodatno s novom i modernijom muljačom koja je nježnija prema grožđu, pumpama koje su nježnije prema vinu, imamo novu liniju za punjenje i etiketiranje koja nam daje veću brzinu, preciznost postavljanja etikete... Sad smo u stanju udvostručiti proizvodnju u odnosu na ranije godine i ako se tržište bude otvaralo u skladu s našim planovima krenut ćemo i u otkup grožđa od kooperanata.
S
novom vinarijom, tvrdi, konačno je stvorio uvjete "da može
krenuti u berbu kad on poželi, a ne kad može ili mora"! Novim
izazovima, koji su za njega konstanta, poglavito jer se kose s
uvriježenim mišljenjem da je Kutjevo najistočnija točka za
vrhunske dosege, i dalje smatra pinot crni pa i sauvignon blanc, a
"Baranja za graševinu još nije rekla svoju posljednju riječ".
- Nisam Baranjac, pa tako nisam lokalpatriotski ni vezan za to vinogorje, ali, koliko god se ljutili u Kutjevu, uvijek ću reći da je Baranja najveći svjetski potencijal za proizvodnju graševine!
Nedavno
je, nakon skoro pet godina traženja idealnog rješenja, konačno u
novo ruho stavio svoj raritet, poluslatki cabernet sauvignon iz 2008.
godine. Nova garderoba za to vino, u stvari, tek je posljednja u nizu
pakovina kojima je potpuno redizajnirao sva svoja vina.
- Cabernet sauvignon iz 2008. godine je zavrijedio dobiti potpuno novu garderobu. Bilo je to zahtjevno i čak pet godina sam čekao dizajnersko rješenje tog ruha koje nije jeftino. Samo vosak dođe tri kune po boci, dok je, usporedbe radi, sama kapica oko 20 lipa. No, nije mi zbog toga nimalo žao, jer taj cabernet sauvignon strašno puno vrijedi i uistinu je dugovječan, bezvremenski, nema rok trajanja i može se posluživati u svim prilikama. Imam jednog prijatelja za kojeg znam, kad dođe po to vino, da u tom trenutku "na lageru" ima neku novu curu koju želi osvojiti.
Za
odležana i moćna vina iz svoje prve faze Slavko je izabrao
životinje dostupne u Baranji, premda i tu ima izuzetak – kako
nekome objasniti poveznicu Baranje, Dunava i hobotnice, koja je
iskorištena kao zaštitni znak za sauvignon blanc izvezen u
Švedsku?!
- Ta moćna vina, podobna za duže odležavanje, stavljena su pod etikete "životinjsko carstvo". Ima tu jelen, patka, vepar, pijetao, a sir i kolač su ilustracija traminca koji jedini odudara od životinja. Imamo mini seriju Batina, bijelu i crnu kupažu koja je dugovječna i rustikalna, ali imam i liniju koja je stavljena u prozirne boce koje trebaju odavati svježinu i lakoću, a na kojima su cvjetne etikete – svaka sorta ima svoj cvijet i sve sam ih ja fotografirao oko moje bivše vinarije, dok ih je dizajner stilizirao i pretočio u etiketu. Ruku na srce, i životinje na etiketama su vidljive na području vinarije, premda je dizajner silno htio da na jednu etiketu, unatoč nemogućnoj misiji da tu životinju opišem kao domicilnu u Baranji, stavimo – hobotnicu. No, spletom čudnih okolnosti je uspio u tome... Naime, Šveđani, koji su uvezli moj sauvignon blanc, nisu htjeli na etiketi imati divljač iz Baranje, kao što je to ovdje slučaj, nego su tražili nešto drugo. I dobili su hobotnicu, vjerojatno i ne sluteći da toga nema u Dunavu!
Za
maloprodaju u Kauflandu i Intersparu, pak, Slavko je smislio potpuno
novu seriju koju je nazvao "vremenska ili pet do dvanaest
etiketa". Na tim etiketama dominira sat, koji je ujedno
poveznica s Kronosom, kako se već naziva njegova tvrtka, a na kojemu
je vrijeme stalo u "5 do 12".
- Time sve pozivam da je krajnje vrijeme za upoznavanje s tim vinima. To su bazična vina, nisu namijenjena dugom odležavanju, imaju navojne čepove, laganija su, a izuzetak je traminac koji i inače kod nas uvijek bude gušći i kremastiji i koji je robusnih 16 posto alkohola, koji se, doduše, i ne osjeti.
O
SLAVKU KALAZIĆU MOŽETE JOŠ PROČITATI:
Nema komentara:
Objavi komentar