Dragi
prijatelji,
u
sljedećih mjesec dana kompletan sadržaj bloga prelazi na novu internetsku
stranicu – www.vinskeprice.com
Molim
vas da memorirate adresu stranice!
Hvala
na povjerenju,
Željko
Garmaz
Vinske
priče
+385916400527
Nevjerojatan je taj
Pelješac. Dok s jedne strane tamošnji vinari mogu reći da imaju
bogomdane pozicije na Postupu, Dingaču, Potomju i Miliju, s druge
strane veliki vinari s tog najvećeg dalmatinskog poluotoka žele
biti još veći uvodeći u svoju ponudu – graševinu i traminac!!!
Mladi vinar iz Prizdrine Denis Bogoević Marušić (
http://zeljko-vinskeprice.blogspot.hr/2016/02/denis-bogoevic-marusic-vinarija-kriz.html
) ne krije razočaranje takvim poslovnim potezima nekih svojih
starijih kolega. Poglavito jer se vlastitim primjerom uvjerio da neke
sorte, poodavno odbačene ili potpuno zanemarene, na Pelješcu još
nisu rekle svoju posljednju riječ.
- Pa, zar je dotle došlo da svoju poslovnu veličinu trebamo raditi i graditi na nečemu što nije odavde?! Meni je fascinantno da unatoč velikoj slavi koju o Pelješcu diljem svijeta pronose naši vrhunski plavci mali, netko može i pomisliti širiti proizvodnju sa sortama koje uopće nisu odavde, a ne znam kad ih se i kako može nadzirati dok se razvijaju u vinogradu. Ja se ubijem s ovih nekoliko tisuća loza, ali organski uzgoj i biodinamika su moj izbor i znam zašto se ubijam. No, ponavljam, ne mogu shvatiti da se natjecanje u dokazivanju veličine proširilo na proizvodnju traminca ili graševine
Denisovo razočaranje je
razmjerno euforiji koja ga je svladala nakon što se suočio s
rezultatima svoje prve berbe grka. Sorte koja je nekada na Pelješcu
bila domaća, a o čemu danas tek možemo svjedočiti u imenu
lokalnog nogometnog kluba iz Potomja.
- Meni je bilo nekako normalno da se priča s grkom prihvati na Pelješcu, a sad, koliko će ta priča biti dobra – to će u konačnici pokazati vrijeme. Ono što već odgovorno mogu reći, nakon iskustva s dvije berbe i jednim buteljiranjem, grk na Pelješcu će biti priča u istoj razini s najboljim plavcima. I to baš onim top plavcima! Ne mogu dočekati svoj drugi grk, a prvoga već poodavno nema – trenutno nemam bijelo vino koje mogu piti kući! Sve me to jako razveselilo i počeo sam ga saditi više, premda nikada neće preći količine od 3.000-4.000 boca. Ne mogu dočekati novi grk iz ove berbe! Još je bolji od prethodnog!
Među sretnicima koji su
kušali taj prvi Denisov grk iz berbe 2015. godine je i Siniša
Lasan, poznati hrvatski sommelijer i Decanterov jedini ocjenjivač iz
Hrvatske.
- Za razliku od drugih vina te sorte, koja su odlična, ali komercijalna, Denisov grk ima dušu. Kad sam ga ljetos prvi put kušao, predložio sam mu da za potrebe restorana Proto u kojem radim u Dubrovniku otkupim cijelu proizvodnju!
O Denisovom grku su mi
pričali i u vinskom baru Peninsula iz Donje Bande, a vinar Baldo
Kangjera nije skrivao oduševljenje tim vinom, ali i reakcijama koje
su te gorkaste kapljice ostavljale na one malobrojne koji su ih
dobili priliku popiti. Čak mi je i vječno grintavi Vedran Kiridžija
skrenuo pozornost na Denisov grk. Jednostavno, kad se ovo ljeto na
Pelješcu htjela započeti priča o sorti grk, neizostavno se i
jedino pričalo o Denisu Bogoeviću Marušiću!
- Moj plavac mali je na pijesku, kao i grk, koji je, s druge strane, u genetici plavca. Premda postoje preporuke za Pelješac da se ovdje uz rukatac pristupi i sadnji grka, osim sporadičnih trsova u vinogradima plavca malog nitko se nije uputio u tom smjeru i napravio sortno vino od grka. Eventualno se grka moglo naći u manjoj mjeri u nekom rukatcu. Tako je meni za upoznavanje s grkom ostalo samo kušati vina iz Lumbarde, koja su redom fantastična vina, tehnički savršena, ali nisu moja priča i to nije ono što sam htio raditi s tom sortom. S obzirom na kiselinu koju ta sorta ima shvatio sam da je grk idealan za moju priču o maceraciji. Jer, maceracija s rukatcem može biti zanimljiva, ali zbog nedostatka kiseline u toj sorti nisam siguran koliko bih mogao postići to što sam želio. Opet, nisam htio raditi s nikakvim introduciranim sortama, jer to onda ne bi bila pelješka priča. Morao sam imati lokalnu sortu i to je to. Još kad sam prvi put probao prvi grozda grka, glasno sam ustvrdio: Ovo bi moglo stvarno biti vrlo zajebano!
Denis je veliki ljubitelj
maceriranih vina, ali pritom, tvrdi, "među njima je dosta vina
koja su na granici da ih se uopće može nazvati vinima"!
- Te priče me ne zanimaju, ali one vrhunske priče s maceriranim vinima... E, tu se ovaj grk fantastično našao! Macerirao sam ga vrlo slično kao i plavac mali, 5-6 dana, jer sam htio sačuvati tu neku njegovu svježinu i sortnost i voćnu komponentu, ali i da se osjeti utjecaj maceracije, koja je odrađena bez imalo sumpora i na prirodnim kvascima, čak i alkoholi su u rangu s našim postupom i dingačem. Grožđe je zdravo, maceracija je prošla super, fermentacija je odrađena idealno, sve je išlo kako treba. I, kad je došlo vrijeme kušanja, onda osjetiš tu gorčinu grka i shvatiš da grk nije psefizma nego je gerk, porijeklo naziva sorte nema dvojbe nakon što se kuša vino!
Denis ne krije
zadovoljstvo svojim grkom koji je "baš po njegovom guštu",
toliko dobar da ga najradije ne bi ni prodavao nego samo s
prijateljima konzumirao u podrumu.
- Grk se pokazuje kao sorta od koje se može raditi svašta, a sve je to zbog dobrih kiselina koje ima. A njegov najveći forte je što je to sorta koja u principu pripada ovdje i vrlo je teško da ga se radi negdje drugdje. Grk je naše blago, ima svjetski potencijal, to je vino koje može ići na sve najbolje svjetske trpeze i potpuno je drukčiji od svega drugoga. Na grk možemo samo biti ponosni što ga imamo, zaključuje Denis Bogoević Marušić.
JOŠ O GRKU MOŽETE
PROČITATI U VINSKIM PRIČAMA:
Nema komentara:
Objavi komentar